Transkripcijska regulacija

Rječnik transkripcijske regulacije
* Transcripcijska regulacija – kontroliranje brzine transkripcije gena, naprimjer pomažući ili ometajući vezanje RNK polimeraza za DNK
*Transkripcija – proces stvaranja RNK prema šablonu DNK. pomoću RNK-polimeraza
* Faktor transkripcije – tvar, poput proteina, koja doprinosi uzroku određene biohemijske reakcije ili tjelesnog procesa
* Promotor – sekvenca DNK koja inicira transkripciju određenog gena
* Sigma faktor – specijalizirani bakterijski kofaktori koji se kompleksiraju s RNK-polimerazom i kodiraju specifičnost sekvence
* Koaktivator – protein koji djeluje s faktorima transkripcije kako bi povećao brzinu transkripcije gena
* Korepresor – protein koji djeluje sa faktorima transkripcije kako bi ' 'smanjio' ' brzinu transkripcije gena
edit

Transkripcijska regulacija – u molekulskoj biologiji i genetici – je način na koji ćelija regulira pretvorbu DNK u RNK (transkripcija), čime orkestrira aktivnosti gena. Pojedinačni gen može se regulirati na različite načine, od mijenjanja broja kopija RNK koje se transkribiraju, do vremenske kontrole kada se transkribira. Ova kontrola omogućava čeliji ili organizmu da reagiraju na različite unutar- i vanćelijske signale i tako uspostave odgovor. Neki primjeri toga uključuju proizvodnju iRNK, koja kodira enzime, kako bi se prilagodili promjeni u izvoru hrane, proizvodnju gena proizvoda uključenih u specifične aktivnosti staničnog ciklusa i proizvodnju genskih proizvoda odgovornih za ćelijsku diferencijaciju u višećelijskih eukariota, što proučava evolucijska razvojna biologija.

Regulacija transkripcije je vitalni proces u svim živim organizmima. Orkestriraju ga transkripcijski faktori i drugi proteini koji djeluju zajedno, kako bi fino podesili količinu RNK koja se proizvodi u različitim mehanizmima. Bakterije i eukarioti imaju vrlo različite strategije postizanja kontrole nad transkripcijom, ali neke važne značajke ostaju sačuvane između njih. Najvažnija je ideja kombinatorne kontrole, a to je da je svaki gen vjerovatno kontroliran specifičnom kombinacijom faktora za kontrolu transkripcije. U hipotetskom primjeru, faktori A i B mogu regulirati različit skup gena iz kombinacije faktora A i C. Ova kombinatorna priroda proteže se na komplekse s više od dva proteina i dopušta vrlo mali podskup (manje od 10% ) genoma za kontrolu transkripcijskog programa cijele ćelije.